Više o regiji
Najniži dio ovog prostora zauzimaju obradive poljoprivredne površine i livade, a blago nagnuta podnožja brda oranice. Viša područja zauzimaju vrtovi, voćnjaci i vinogradi. Prostor iznad 400 metara pokriven je šumom, niži dijelovi hrastom kitnjakom i grabom, a viši dijelovi bukvom.
Nositelji društvenog, kulturnog, sportskog i gospodarskog razvitka ovog područja su gradovi Ivanec i Lepoglava u kojima se nalazi i djeluje većina državnih institucija, udruga građana, sportskih klubova, poduzeća, obrtnika te trgovačkih društava u kojima radi većina stanovnika. Unazad nekoliko godina navedeni gradovi i općine potiču stvaranje ozračja poduzetništva, posebno stimulirajući razvoj malog poduzetništva i to kroz nekoliko poduzetničkih zona, od kojih se izdvajaju Zone malog poduzetništva u Ivancu i u Lepoglavi. Regija obiluje brojnim povijesnim i turistički atraktivnim lokalitetima od kojih se izdvajaju dvorci obitelji Drašković u Trakošćanu i Klenovniku, dvorac obitelji Vragović i Patačić u Maruševcu, svjetski poznato arheološko i antropološko nalazište špilje Vindija u Donjoj Voći, pavlinski samostan i crkva u Lepoglavi, područje planine Ivančice i Ravne gore itd.
Grad Ivanec
Grad Ivanec je najveće naselje Hrvatskog zagorja smješteno između sjevernih obronaka planine Ivanščice i doline rijeke Bednje, udaljen 20-ak kilometara zapadno od Varaždina. Ivanec je ime dobio po kapeli Sv. Ivana Krstitelja koju su redovnici reda Svetog Ivana Jeruzalemskog, poznatiji pod nazivom – ivanovci, podigli na području današnjeg Ivanca. Ivanec se prvi puta spominje u povelji ivanovca Ivana Paližne ml., priora belskog od 22. lipnja 1396. godine. Povelja nije samo prvi spomen Ivanca, nego i dokaz da je Ivanec kao naselje postojao i prije njegova pisana spomena. Stari grad Ivanec bio je obrambeni kaštel koji se sastojao od 4 krila koja su se kružno zatvarala. Od okoline je bio odijeljen dubokim opkopima vode iz Bistrice, a u kaštel se ulazilo preko mosta iznad grabišta punog vode.
Godine 1867. cijeli posjed s gradom kupio je Ladislav Kukuljević, sin Franje Kukuljevića, koji je uredio ivanečki stari grad, a dobro uhodano vlastelinstvo ostavio je nećaku Božidaru Kukuljeviću, sinu povjesničara Ivana Kukuljevića – Sakcinskog. Božidar je prostor zapuštenog ribnjaka i livadu pretvorio u engleski perivoj, a danas park u Ivancu. Dvorac je stradao u II. svjetskom ratu. Zapaljen je 1943. godine i u požaru teško oštećen. Oštećeni dvorac i ostatak posjeda nacionaliziran je 1946. godine. Tadašnje vlasti nisu imale razumijevanje za obnovu dvorca pa je izložen propadanju, a 1959. godine srušene su preostale dvije kule.
Lepoglava se prvi puta spominje 1399. godine, a godinu dana kasnije Herman Celjski osnovao je samostan pustinjaka Sv. Pavla „sub“ Lepoglava, kada u Lepoglavu dolaze pavlini. Pavlini su u Lepoglavi živjeli i djelovali do 1768. godine kada je ukinut pavlinski red, a pavlini su protjerani iz Lepoglave. Za vrijeme njihovog boravka Lepoglava je doživjela puni procvat. U Lepoglavi je 1503. godine osnovan Seminar pavlinskog reda, a koji je 1582. godine prerastao u prvu javnu gimnaziju u Hrvatskoj. Godine 1656. započinje s radom studij filozofije, a kasnije i teologije, da bi 1674. godine pavlini dobili i dozvolu za dodjelu doktorata. Tako je Lepoglava stekla status prvog hrvatskog sveučilišta. Danas se smatra se da je u Lepoglavi obranjeno oko 75 doktorskih disertacija.1854. godine samostan je pretvoren u kaznionicu, da bi 2001. godine pavlinski kompleks bio odijeljen od kaznioničkog i predan na korištenje Varaždinskoj biskupiji.
Lepoglava i okolica obiluje nizom znamenitosti i posebnosti, kao što su lepoglavska čipka, fosilni vulkan nastao prije 22 milijuna godina, ujedno i prvo poznato nalazište poludragog kamena ahata u Hrvatskoj, samostan i crkva Sv. Marije u Lepoglavi čiju je unutrašnjost, kao i unutrašnjost niza crkava i kapela lepoglavskog kraja, oslikao freskama poznati pavlinski slikar Ivan Krstitelj Ranger itd.