• Objavljeno: 19.07.2021.

POGINULI I NESTALI POLICAJCI POLICIJSKE UPRAVE VARAŽDIN U DOMOVINSKOM RATU

STVARANJE I OBRANA SUVREMENE HRVATSKE DRŽAVE
 
Nakon prvih slobodnih višestranačkih izbora u travnju i svibnju 1990. godine u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, koja je bila u ustavnopravnom i političkom okviru tadašnje SFRJ, konstituiranjem tadašnjeg Sabora Republike Hrvatske i proglašenjem prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, uspostavljena je nova demokratski izabrana hrvatska vlast dana 30. svibnja 1990. godine.

Nažalost, takvu demokratski izabranu hrvatsku vlast, odmah je nastojalo svrgnuti političko vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj opijeno velikosrpskom ideologijom  i to na poticaj i uz potporu snažne i moćne vojno-političke rukovodeće strukture Jugoslavenske narodne armije te nacionalističkog velikosrpskog državnog i političkog vodstva Srbije.

Referendumom od 19. svibnja 1991. godine,  građani Hrvatske su glasali za suverenu i neovisnu hrvatsku državu, dok su zasjedanjem Sabora Republike Hrvatske, donesene i potvrđene odluke o proglašenju samostalne i suverene Republike Hrvatske i raskidu svih državnopravnih veza s dotadašnjom SFRJ.

Zbog navedenog, kao i zbog otvorene najave i jasne tendencije dizanja velikosrpske pobune na području Hrvatske, s ciljem nasilnog svrgavanja demokratski izabrane vlasti, a u interesu zaštite demokratski izabrane vlasti, predsjednik dr. Franjo Tuđman je već u lipnju 1990. godine dao nalog tadašnjem vodstvu sekretarijata za unutrašnje poslove, da se hitno, u sklopu postojećih zakonskih mogućosti, organizira kampanja za prijem i zasnivanje radnog odnosa s hrvatskim mladićima sposobnim za službu u tadašnjem Republičkom sekretarijatu unutarnjih poslova Hrvatske.

Tako je pokrenuto ubrzano školovanje novozaposlenih mladića, hrvatskih domoljuba, koji su željeli dragovoljno služiti hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske kao hrvatski redarstvenici.

Njihova je temeljna zadaća bila štititi i braniti novouspostavljeni politički i pravni poredak Republike Hrvatske, višestranačje, demokraciju, nacionalni opstanak hrvatskog naroda, nacionalnu sigurnost te ljudska prava i slobode svih građana Republike Hrvatske.

S druge strane, političko vodstvo pobunjenih Srba u Hrvatskoj javno je postavljalo zahtjev za svojim odcjepljenjem i pripajanjem Srbiji te prekidom bilo kakvih pravnih, političkih, financijskih i gospodarskih veza s hrvatskom vlasti i to po granici iscrtanoj prema zloglasnoj četničkoj liniji od Virovitice, Karlovca do Karlobaga.

Zbog slijeda političkih i sigurnosno važnih događaja na području Republike Hrvatske, nastale su sada već legendarne, i žrtvom, slavom, hrabrošću, domoljubljem, antiterorističkim uspjehom te vojnim pobjedama ovjenčane, prve hrvatske redarstvene oružane postrojbe, znane kao „Jake snage MUP-a“.
 
POLICIJSKA UPRAVA VARAŽDIN U DOMOVINSKOM RATU

Među te „Jake snage MUP-a“ zlatnim su slovima upisana i imena policajaca tadašnje Policijske uprave Varaždin, koja je tada uključivala i sadašnju Policijsku upravu međimursku, odnosno policijske postaje Varaždin, Čakovec, Ivanec, Ludbreg i Novi Marof.

Upravo su oni dali nemjerljiv doprinos u Domovinskom ratu, postavivši temelje ostvarenju tisućljetnog sna, stvaranja slobodne nam domovine Hrvatske, ali i temelje hrabrosti i profesionalnosti na kojima se grade nove generacije hrvatskih policajaca.

Već od samog početka agresije JNA i paravojnih postrojbi na Hrvatsku, najbolji hrvatski policajci iz varaždinskog, međimurskog i podravskog kraja, uključili su se u obranu na svim kriznim područjima i ratištima, počevši od Pakraca, Lipika, Hrvatske Kostajnice, Vukovara, Gospića, Ogulina, Velebita, Prevlake, pa sve do završnih ratnih operacija „Bljesak“ i „Oluja“.

Posebno se među brojnim ratištima ističu:

Varaždinski dani rata, u rujnu 1991. godine u kojima su varaždinski policajci, predvođeni  Specijalnom jedinicom policije „Rode“ dali golemi doprinos. Nakon sve jačih napada srbočetničke armije, po odluci Operativnog štaba Policijske uprave varaždinske, policajci su „upali“ u kasarnu „Jalkovečke žrtve“ i prisilili na predaju preostale oficire i vojnike. Ovom se pobjedom došlo u posjed veće količine naoružanja, streljiva i druge opreme. Osvojeni su i ostali vojni objekti, među kojima i vojno skladište Banjšćina, tako da je Policijska uprava opremljena novim oružjem i oruđem. Tako opremljeni i naoružani, policajci su preuzeli i prvu crtu borbi oko kasarne „Kalnički partizani“ u Optujskoj ulici u Varaždinu, što je uz kontinuirane pregovore općinskog štaba s protivničkim zapovjedništvom, u konačnici dovelo do predaje bez borbe.

Poznato je da je ratnom pobjedom nad JNA u varaždinskom kraju, oružana moć Republike Hrvatske povećana sedam puta.
 
Jednako je tako nemjerljiv doprinos Varaždinskih policajaca u obrani Vukovara. Kroz ukupno 7 grupa,  od 28. lipnja 1991. godine pa sve do pada Vukovara, u obrani na vukovarskom području sudjelovao je ukupno 1 121 djelatnik Policijske uprave Varaždin.

U posljednjoj grupi u obrani Vukovara, dana 11. rujna 1991. godine, upućeno je 185 policijskih službenika tadašnjih policijskih stanica Varaždin, Ivanec, Ludbreg, Novi Marof i Čakovec, gdje su nažalost ostali sve do pada Vukovara.

Od tog je broja poginuo 21 policijski službenik,  dok se za četvoricom još traga i vode se nestalima. 119 policijskih službenika odvedeno je u srpske koncentracijske logore Stajićevo, Sremska Mitrovica, Novi Sad i Beograd. Ranjeno je 66 policajaca.
 
Početkom studenog 1991. godine pokrenuta je akcija s ciljem proboja, deblokade i oslobađanja Vukovara. Među hrvatskim snagama za proboj i oslobađanje Vukovara, nalazila se i Specijalna jedinica policije Policijske uprave varaždinske „Roda“, koja je u pokušaju proboja preko sela Karadžićeva, dana 9. studenog 1991. godine, u borbi s puno jačim neprijateljem, pretrpjela velike gubitke u ljudstvu i ratnoj tehnici.  

U toj herojskoj borbi, Jedinica je pretrpjela velike gubitke, četvorica djelatnika su smrtno stradala, a jedan je nestao te je naknadno proglašen umrlim. 28 djelatnika je teže ili lakše ranjeno, a jedan policajac je završio u zarobljeništvu odakle je pušten nakon sedam mjeseci provedenih u koncentracijskom logoru u Sremskoj Mitrovici.

Unatoč ovim gubicima, „Rode“ su nastavile svoj slavni ratni put diljem Lijepe naše, sve do završnih operacija oslobađanja hrvatskog teritorija i stvaranja slobodne nam Domovine.
  
U Domovinskom ratu poginula su ukupno 33 djelatnika Policijske uprave Varaždin, a četvorica se vode kao nestali.

POGINULI POLICAJCI

  1. Josip Martan, rođen 14.12.1965. – poginuo 30.07.1991. godine u Hrvatskoj Kostajnici prilikom avionskog napada na grad, odnosno raketiranja objekta ispred kojeg je bio na straži.

     

  2. Josip Šajnović, rođen 16.03.1952. – poginuo 25.09.1991. godine u Borovom Naselju, prilikom minobacačkog napada.

  3. Mladen Vinko, rođen 06.06.1969. – poginuo 02.10.1991. godine u Vukovaru. Identificiran 1998. godine među ekshumiranim žrtvama s Novog groblja u Vukovaru.

  4. Dražen Klarić, rođen 23.11.1970. – smrtno stradao 04.10.1991. godine u Borovu Naselju prilikom raketiranja Vukovara. Identificiran je među poginulim hrvatskim braniteljima na Novom groblju u Vukovaru 1998. godine.

  5. Vladimir Rojko, rođen 14.07.1970. – smrtno stradao 28.10.1991. godine u Vukovaru. Identificiran među ekshumiranim žrtvama s Novog groblja u Vukovaru 2000. godine.

  6. Božidar Košir, rođen 28.09.1957. – teško ranjen 31.10.1991. godine u Vukovaru, nakon čega mu je sudbina nepoznata do 1999. godine kada je identificiran među ekshumiranim žrtvama s Novog groblja u Vukovaru. Kao datum smrti upisan je 01.11.1991. godine.

  7. Damir Lehkec, rođen 10.04.1970. – poginuo 01.11.1991. godine u Vukovaru, nakon čega mu je sudbina nepoznata do 1998. godine kada je identificiran među ekshumiranim žrtvama s Novog groblja u Vukovaru.

  8. Josip Kanižaj, rođen 07.03.1967. – poginuo 06.11.1991. godine u Borovom Naselju. Pronađen je među žrtvama sahranjenim na Novom groblju u Vukovaru, identificiran 1998. godine.

  9. Dragutin Godinić, rođen 03.03.1966. - ranjen 08.11.1991.g. u Borovu Naselju te otpremljen u vukovarsku bolnicu u kojoj je od zadobivenih ozljeda preminuo. Pronađen je među žrtvama sahranjenim na vukovarskom Novom groblju i identificiran 1998. godine. Kao datum pogibije vodi se datum ranjavanja, 08.11.1991. godine.

  10. Zvonimir Kardoš, rođen 10.07.1966. – poginuo u pokušaju proboja Specijalne jedinice policije „Roda“ prema Vukovaru, u mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine.

  11. Mladen Kasun,  rođen 25.01.1964. - poginuo u pokušaju proboja Specijalne jedinice policije „Roda“ prema Vukovaru, u mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine.

  12. Branko Kos, rođen 05.05.1964. - poginuo u pokušaju proboja Specijalne jedinice policije „Roda“ prema Vukovaru, u mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine.

  13. Željko Pongrac, rođen 24.10.1964. - poginuo u pokušaju proboja Specijalne jedinice policije „Roda“ prema Vukovaru, u mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine.

  14.  Dragutin Lehkec, rođen 01.04.1956. – smrtno stradao 14.11.1991. godine u Vukovaru. Identificiran 1998. godine među ekshumiranim žrtvama s Novog groblja u Vukovaru.

  15.  Vjekoslav Cerovečki, rođen 02.03.1955. – dana 18.11.1991. godine  u Borovu Naselju ranjen u glavu i leđa ispred kombinata Borovo te od tih ozljeda smrtno stradao. Identificiran je 1998. godine među žrtvama pokopanim na Novom groblju u Vukovaru.

  16. Stjepan Vusić, rođen 14.08.1953. – prilikom proboja iz Vukovara 18.11.1991. godine ranjen u Borovom Naselju. Od pada Vukovara sudbina nepoznata do 1998. godine kada je pronađen i identificiran na novom Vukovarskom groblju.

  17. Ivan Hižman, rođen 06.06.1953. - sudjelovao u obrani Vukovara u Borovom Naselju. Nakon predaje, prilikom transporta  zarobljenih hrvatskih branitelja u logore, izdvojen je na Trpinjskoj cesti i ubijen. Pronađen je među žrtvama sahranjenim na vukovarskom Novom groblju i identificiran 1998. godine. Kao datum pogibije vodi se 19.11.1991. godine.

  18.  Dragutin Šavorić, rođen 19.06.1953. - sudjelovao u obrani Vukovara u Borovom Naselju. Nakon predaje, prilikom transporta  zarobljenih hrvatskih branitelja u logore, izdvojen je na Trpinjskoj cesti i odveden u nepoznato. Pronađen je među žrtvama sahranjenim na vukovarskom Novom groblju i identificiran 1998. godine. Kao datum pogibije vodi se 19.11.1991. godine.

  19.  Marko Bosak, rođen 02.07.1967. – od pada Vukovara sudbina nepoznata do 1999. godine kada je pronađen i identificiran među ubijenim hrvatskim braniteljima iz masovne grobnice Ovčara. Kao datum pogibije utvrđen je 20.11.1991. godine. 

  20. Dragutin Friščić, rođen 02.11.1958. - prilikom pada Vukovara kao ranjenik bio u bolnici u Vukovaru. Ekshumacijom žrtava na Ovčari u Vukovaru identificirani su njegovi posmrtni ostaci, a kao datum pogibije utvrđen 20. 11. 1991. godine. 

  21. Ljubomir Jalšovec, rođen 02.11.1957. – prilikom pada Vukovara nalazio se na osiguranju zgrade bolnice. Nakon pada Vukovara gubi mu se trag te se u evidencijama vodi kao nestala osoba do ekshumacije žrtava na Novom groblju u Vukovaru gdje su identificirani njegovi posmrtni ostaci, a kao datum smrti utvrđen je 20.11.1991. godine. 

  22.  Tomo Jambor, rođen 03.03.1966. - od pada Vukovara sudbina nepoznata do 1999. godine kada je pronađen i identificiran među ubijenim hrvatskim braniteljima iz masovne grobnice Ovčara. Kao datum pogibije utvrđen je 20.11.1991. godine. 

  23. Josip Kapustić, rođen 08.12.1965. – prilikom pada Vukovara nalazio se kao ranjenik u Vukovarskoj bolnici. Pronađen je među žrtvama ubijenim na Ovčari 20.11.1991. godine. Identificiran 1997. godine. 

  24.  Antun Mutvar, rođen 30.01.1969. – prilikom pada Vukovara nalazio se kao ranjenik u Vukovarskoj bolnici. Pronađen je među žrtvama ubijenim na Ovčari 20.11.1991. godine. Identificiran 1999. godine. 

  25.  Dražen Štefulj, rođen 01.01.1963. – prilikom pada Vukovara nalazio se kao ranjenik u Vukovarskoj bolnici. Pronađen je među žrtvama ubijenim na Ovčari 20.11.1991. godine. Identificiran 1997. godine. 

  26.  Darko Tišljarić, rođen 01.06.1971. - prilikom pada Vukovara nalazio se kao ranjenik u Vukovarskoj bolnici. Pronađen je među žrtvama ubijenim na Ovčari 20.11.1991. godine. Identificiran 1997. godine. 

  27. Miro Košćak, rođen 19.12.1971. – poginuo kao pripadnik Specijalne jedinice policije „Roda“ 12.06.1992. godine u Slatinskim Drenovcima, pri naletu službenog vozila na protutenkovsku minu. 

  28. Emil Baneković, rođen 03.01.1971. – 22.01.1993. ranjen na Velebitu u akciji „Maslenica“ - od posljedica ranjavanja preminuo 02.02.1993. u KBC Rijeka. 

  29. Bernard Benček, rođen 26.04.1971. – poginuo 21.07.1993. u Divoselu pokraj Gospića tijekom pripreme za akciju „Medački džep“. 

  30. Darko Turkalj, rođen 12.05.1965. – poginuo 12.09.1993. godine u mjestu Bukova Glava u okolici Gospića, tijekom akcije „Medački džep“. 

  31. Damir Bednjanić, rođen 09.08.1974. – 20.11.1995. poginuo u Varaždinu prilikom pripreme za borbenu akciju uslijed aktiviranja eksplozivne naprave.

NESTALI POLICAJCI – PROGLAŠENI UMRLIMA

  1. Ivan Oreški, rođen 12.04.1950. – teško ranjen 04.11.1991. godine u Vukovaru te nalazio u Vukovarskoj bolnici. Od pada Vukovara gubi mu se svaki trag. Vodio se kao nestala osoba te je proglašen umrlim.

  2.  Vlado Štampar, rođen 28.07.1965. – nestao u pokušaju proboja Specijalne jedinice policije „Roda“ prema Vukovaru, u mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine. Vodio se kao nestala osoba te je proglašen umrlim.

POLICAJCI KOJI SE VODE KAO NESTALI

  1. Marijan Vučak, rođen 21.12.1963. – ranjen 31.10.1991. godine u Vukovaru, nakon čega mu sudbina nepoznata te se vodi kao nestala osoba.

  2. Marijan Levak, rođen 18.09.1956. – dana 12.11.1991. godine krenuo u proboj iz Borovog Naselja i od tada mu je sudbina nepoznata te se vodi kao nestala osoba.

  3. Slavko Šantek, rođen 09.05.1962. – ranjen 16.11.1991. godine te smješten u stacionar Komerc u Borovom Naselju. Nakon pada Vukovara sudbina mu je nepoznata te se vodi kao nestala osoba.

  4. Ivan Đurđek, rođen 25.09.1955. – ranjen 18.11.1991. godine u Borovom Naselju. Od tada mu je sudbina nepoznata te se vodi kao nestala osoba.

Spomen obilježje pijetet je njihovoj žrtvi, hrabrosti, čovjekoljublju i domoljublju.

Interaktivni spomenik izveden je u vidu spomen – ograde kojom se stvara posebna memorijalna os u kojoj 37 stupova simbolizira poginule i nestale policajce Policijske uprave Varaždin.

Dokumenti i linkovi